ULOGA MEDIJA U TRENUTNOJ SITUACIJI I STRAH KAO SREDSTVO MANIPULACIJE

Pandemija Covid 19 je uspjela izbaciti cijeli svijet iz zone komfora te nas dovesti do osjećaja koji će nas vjerovatno pratiti još dugo, i nakon što sama pandemija prođe. Emocije kao strah, neizvjesnost, udaljenost i promjene svakodnevnice donesenih mjera iz dana u dan postale su nam rutina. Pandemija i dalje ne pokazuje povratak u zonu komfora i sve što imamo je socijalna izolacija koja je izazvana situacijom koja se neće uskoro završiti.

Vrijeme koje provodimo ispred malih ekrana je upravo vrijeme koje nas čini zarobljenom publikom, svakodnevnim nabacanim medijskim sadržajem. Širenje senzacionalizma i dezinformacija je postala rutina „KLIK“ naslova televizijskih kanala i medijskih portala. Šokantni i emocionalno obuhvaćeni naslovi su ono što najčešće prolazi kod svakog ljudskog bića. Mediji danas služe kao zajednica koja bi trebala objektivno da služi građanima širog svijeta, no način samog prenošenja informacija dovodi do suprotnog efekta ali i do rezultata da društvo percipira pandemiju onako kako mu mediji to predstave. Ljudi prenose i dijele medijske sadržaje, bez da se uvjere u samu tačnost te samim dijeljenjem šire strah i paniku kod građana.

Početkom Marta, kada su mediji proširili vijest da je vanredna situacija širom svijeta, bili smo svjedoci da je u cijelom svijetu nastala panika i strah kod građana, te su u supermarketima nastale nekontrolisane kupovine namirnica higijenskih potrebština. Ovo nije rat, ovo je nešto sasvim drugo, no širenje same panike i straha medijskim sadržajem i vanrednim izvještavanjima je dovelo do toga da se građani ponašaju u korak sa narušavanjem samokontrole.

Global Web Index je u sprovedenom istraživanju došao do rezultata da više od 80% potrošača u SAD-u i Velikoj Britaniji konzumira više sadržaja od pojave same pandemije gdje su emitirani internetski sadržaji glavni medij u svim generacijama. 68% korisnika interneta potražuje ažurirane vijesti za samu pandemiju prije bilo kojeg drugog searcha. No, ono što je zanimljivo ovdje gdje pominjem SAD i Veliku Britaniju je to da korisnici interneta u SAD-u gledaju na Svjetsku zdravstvenu organizaciju kao najpouzdaniji izvor informacija, no međutim to ne vrijedi za sve. U Velikoj Britaniji vide vladu kao najvjerniji izvor informacija.
Sam odgovor na istraživanje koje je sprovedeno je upravo samoizolacija gdje je čovjek primoran ostati kući te sami izvor informacija potražiti na TV-u i društvenim mrežama.

U Bosni i Hercegovini imamo platformu pod nazivom Raksrinkavanje.ba koja radi na provjeri tačnosti i dosljednosti objavljenih informacija . Zasniva se na objektivnoj, nezavisnoj i temeljitoj provjeri medijskih sadržaja. Ono što je vrlo važno za ovu platformu je da na samom web sajtu imaju dvije liste medija koji objavljajuju lažne vijesti i medije visokog rizika, koji pokazuju tendenciju kao neprofesionalnom izvještavanu i riziku od objavljivanja lažnih vijesti. Pregledom listi na samoj platformi, možemo utvrditi kojim medijima treba pristupiti sa oprezom, tj.smatrati ih nekredibilnim izvorom informacije.

Obzirom da je ovo nešto vanredno a samim tim i tzv.poremećaj naše svakodnevnice, mislim da je najbolje da se ograničimo na čitanje medijskog sadržaja ili da iskoristimo vrijeme u samoizolaciji kako bi se medijski opismenuli.Ova situacija će nas promijeniti na raznim poljima samim tim što imamo veliki protok informacija i tzv.rješenja koja nisu pouzdana te ozbiljno mogu dovesti do anksioznosti i nerazumijevanja.

Covid 19 je virus koji može zadesiti bilo koga tako da nemojmo dopustiti da nas mediji kontroliraju te da izgubimo individualnu odgovornost prema sebi i društvu oko sebe.
Moramo poštovati mjere koje su donesene, ovo je vrijeme da sami sebe testiramo i budemo empatični prema okolini, tako što ćemo ostati kući, nositi masku i rukavice, ne širiti strah i paniku i ne prenositi dezinformacije. Odgovorno novinarstvo u ovim trenucima ima veliki utjecaj na cijelo čovječanstvo i budućnost.

Alma Tulek

SDA, Sanski Most

IZVORI: