Pokazalo se kroz istoriju[1] da su mediji u različitim oblicima igrali vitalnu ulogu u započinjanju, toku i trajanju ratova, kriza, ali i globalnog širenja sreće. U trenutnoj situaciji možemo napraviti pregled dešavanja od prvog slučaja zaraze virusom korona u Kini pa do današnjih vanrednih stanja, prirodnih katastrofa ili pokušaja stvaranja imuniteta stada. I u tom pregledu moramo zaključiti da je većina medija, i velikih i malih, elektronskih i štampanih, najčešće zarad sopstvene zarade ignorisala prvi poziv a to je objektivno informisanje.
Mediji su od prvog dana igrali na kartu čitanosti, gledanosti, slušanosti odnosno klika.[2] Senzacionalizmom su kupovali javnost[3] – skandalozno, horor, nevjerovatno, smrt u grupama, globalne smrti… –
Imamo utisak da izvještavanje u nekom momentu postane humano, blisko običnim građanima, a onda se vrtoglavom brzinom vratimo u lagano stvaranje histerije i panike, straha, koji će nas, većinu građana držati pokornim.
Očigledno je da su centri moći koncentrisani u najvećim državama svijeta i da ono što se dešava na periferijama, kao što smo mi je samo posledica preraspodjele iste te moći.
U momentu nastajanja pandemije, u Kini su informacije koje su dospijevale do građanstva, ali i izlazile u svijet bile prilično cenzurisane. Građani su držani u strogom obliku karantina i zabrana, ali panike nije bilo, što zbog mentaliteta, što zbog kontrolisanog informisanja[4]. Do ostatka svijeta su sporadično stizale putem društvenih mreža informacije koje bi nas povremeno uplašile ili da bismo stekli utisak kako Kina, u sistemu kakav jeste, i dalje cenzuriše sve što izlazi iz zemlje[5].
S druge strane, Sjedinjene Američke Države, koje su kao antipod Kini i Rusiji, virus kao takav dočekale su sa mnoštvom informacija, pozitivnih i negativnih, mediji su pisali na različite načine. SAD se smatraju kolijevkom slobodnog i nezavisnog novinarstva i u ovoj situaciji građanima Amerike je bilo dostupno mnoštvo informacija.
Vrijeme će pokazati da li je njihov pristup, kojeg oni zovu demokratski, bio bolji nego u Kini, koja je donekle kontrolisala javno informisanje.
Ako globalnu sliku prenesemo u naše uslove, vidjećemo kako mediji mogu da pomognu i odmognu u slučajevima svjetskih kriza odnosno pandemija kao što je ova.
U februaru su mediji u BiH izvještavali na različite načine o prijetnji od novog virusa, dok je mnoštvo informacija koje su dijeljene putem društvenih mreža dodatno zbunilo građane, posebno one koji nisu adekvatno edukovani da od mnoštva dotupnih informacija izabere onu koja je najtačnija. Došlo je do brojnih dezinformacija[6], netačnih navoda i čak širenja panike među stanovništvom. I dalje internetom kruže lažni savjeti, fotografije, video snimci, recepti za lijek, vakcinu, teroije zavjere, pa čak ih i eminentne medijske kuće koriste. BiH nedostaje zakon koji će detaljno i sveobuhvatno regulisati oblast informisanja putem interneta, pa čak i oblast komunikacije. Donošenje i primjena takvog zakona bi umnogome olakšala informisanje putem interneta i rad društvenih mreža. Takođe, mi lično kao korisnici trebamo biti obazrivi na koji način i šta dijelimo putem društvenih mreža, kako komuniciramo putem istih. Ono što se može reći da je pozitivno u situacijama kao što je ova jeste kvalitetno i blagovremeno informisanje[7] javnosti. Ne cenzura medija ili njihova kontrola, već adekvatno, provjereno i stručno pružanje informacija. Stručno od strane nadležnih i nadasve provjereno informisanje, značajno utiče na na smanjenje panike i straha, koja je svakako globalna.
Svijet je danas ugroženiji nego ikad prije. Granice su otvorene, mogućnosti putovanja neizmjerne, druženje stanovnika svijeta i kontakti brojniji nego ikad prije. Takva situacija i mnoštvo medija u različitim oblicima koji su dostupni većini tih istih stanovnika ostavljaju ostavljaju širok spektar mogućnosti kada je upitanju manipulacija informacijama, u bilo kojem smjeru ili u bilo čije svrhe. Danas je lako putem medija ostvariti uticaj i u najzabačenijem dijelu svijeta, samo ako imate razrađenu strategiju. Društvene mreže postale su sredstvo za svakoga. Portale i blogove pišu i stručni i nestručni. Na nama konzumentima je da biramo šta ćemo koristiti i na koji način. Umjesto da bez analitičkog pristupa pomažemo u širenju dezinformacija, važno je da provjerimo izvor informacije, stil i način iznošenja istih.
Mi kao pojedinci možemo učiniti mnogo ako damo svoj doprinos. Zato provjerimo informacije, pazimo na jezik koji upotrebljavamo u svim komunikacijama putem društvenih mreža i trudimo se da uvažavamo naše sagovornike.
Veljo Tijanić
SNSD, Zvornik
[1] http://www.defencejournal.com/2000/aug/role-media-war.htm
[2] https://edition.cnn.com/asia/live-news/coronavirus-outbreak-02-09-20-intl-hnk/index.html
[3] https://www.thesun.co.uk/news/10860656/coronavirus-horror-dead-man-street/
[4] https://www.nytimes.com/2020/03/14/business/media/coronavirus-china-journalists.html
[5] https://www.hongkongfp.com/2020/03/11/coronavirus-chinese-social-media-platforms-controlled-information-outbreak/
[6] http://balkans.aljazeera.net/vijesti/mitovi-i-lazni-savjeti-o-korona-virusu
[7] https://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/MZSZ/Pages/default.aspx
