U ovom eseju analiziraćemo Italijanski simptom iliti pandemiju koja je zahvatila EU. Svi smo svjedoci pojavljivanja nepoznatog nevidljivog neprijatelja koji je tek kasnije dobio ime COVID-19 (takođe je poznat i kao Кorona virus i SARS2), virus se pojavio u Aziji tačnije gradu Vu Hanu odakle se proširio u 175 zemalja. Prva Evropska država koja se našla na udaru bila je Italija, gdje je na kušnju došla čitava EU solidarnost koja se do današnjeg dana nije pokazala čak naprotiv iskazana je u zatvaranju granica, ignorisanjem vapaja za pomoć, sporog reagovanja EU komisije i manjkom solidarnosti.
Italija koja broji više od 60 miliona stanovnika koji su podjeljeni u 22 pokrajine, prvi slučaj zabilježen je u mjestu Кotonjo u okrugu grada Lodi, nadomak Milana. Nije utvrđen takozvani nulti zaraženi zbog čega je virus munjevitom brzinom zahvatio Italiju, a kako stvari stoje neće se nikada ni utvrditi. U momentu nailaska zaraze, Italija je raspolagala sa svega 5.000 respiratora, što je zastrašujuće kad se uzme u obzir broj stanovnika i da je riječ o zdravstvenom sistemu države koja je na osmom mjestu po BND svijeta . Solidarnost EU se dovodi u pitanje 11, marta kada je Vlada Italije uputila poziv partnerima iz EU, gdje je zatražena solidarnost i pomoć . Odgovora nije bilo, ali isti dan se desilo zatvaranje granice Slovenije, Austrije i Švajcarske djelimično što se može protumačiti kao svojevrstan odgovor . Njamačka i Francuska odgovaraju uvođenjem mjera gdje ograničavaju izvoz zaštitne medicinske opreme i postepeno dovode u pitanje funkcionisanje EU i izjavu Žan Кlod Junkera: „Solidarnost drži Uniju na okupu .
Nedostatak solidaronosti nije pokazala samo EU već i NATO, koji se takođe nije oglasio niti je pružio podršku svom članu koji je „napadnut“ od strane nevidljivog protivnika. Licemjernost je pokazala Češka i druge članice NATO-a koje nisu dozvolile da humanitarna pomoć Italiji stigne iz Rusije, tj preleti iznad njihove teritorije gdje je čak veliki broj opreme zapljenjen i nikada nije stigao do Italije . Pandemijom su na površinu isplivali razni problemi koji vladaju u EU i NATO-u, a koje karakteriše konfuzija, nesposobnost djelovanja i manjak solidarnosti u ratu sa nevidljivim neprijateljem koji nije samo problem Italije već cijeloga svijeta. Pomenuta EU i NATO su u nezavidnoj situaciji i upitno je njihovo postojanje nakon stanja pandemije. Zašto? Zato što savezi i unije koje su zasnovane na principu solidarnosti, međusobne jednakost, pomaganja i saradnje, a koja trenutno ne postoji dovodi u pitanje čemu one služe jer se svi ti principi ne sprovode u praksi. Solidarnost u svijetu je priustna, takođe i u Evropi samo što ta solidarnost ne dolazi od onih koji se nalaze u uniji „najsolidarnijih“ i „najharmoničnijih“ već od Rusije .NR Кina pomaže širom svijeta, prevaziilazi sve svoje nesuglasice koje je imala sa nekim i pomaže svakome kome je pomoć potrebna. Mnogi su pristalice teorije da Кina pomaže samo zato jer su oni krivi za širenje pandemije,svakako bi virus došao do ostatka svijeta jer bolesti i virusi ne poznaju granice, nacionalnost, ni boju kože. Кina je takođe pokazala kako je EU jedna birokratska tvorevina koja muku muči sa brzim reakcijama, dok je Кina sveprisutna sa pomoću širom planete .Кuba koja se nalazi u izolaciji skoro 70 godina zbog mjera koje se sprovode protiv nje, nije ostala ni slijepa, a ni gluha na pozive u pomoć već je pokazala svoju solidarnost i veličinu.
Evropa ne pamti veću krizu od SARS-a koja ne samo da će za posljedicu imati smanjenje populacije i ljudske žrtve, već će ostaviti ogromne ekonomske posljedice. U vremenu kada je jedinstvo i solidarnost neophodno izgleda da nažalost isto nepostoji ili bar u EU, dok su se kao svijetli primjeri solidarnosti u Evropi pokazale Srbija, Norveška i Rusija . Vlada Italije je mnogo puta iskazala svoje nezadovoljstvo i razočaranost djelovanjem unutar EU, ali to nezadovoljstvo se prenijelo na ulice Italije gdje se masovno skidaju zastave EU i stavljaju se zastave Rusije i NR Кine . Ozbiljnost situacije pokazuju i članci u svim svjetskim novinama od Gardijana do , Nju Jork Tajms, Špigel,itd …
Trenutna situacija unutar NATO-a i EU neodoljivo podsjeća na situaciju SFRJ na početku devedesteih, formalno postoje ali u realnosti ne funkcionišu. A kada neka situacija ne funkcionše , uzročno posljedična veza je da dolazi do raspadanja. Godina 2020-a će takođe biti istorijski važna jer državi članici NATO-a prvi su pomoć pružili Rusija, Кina i Кuba. Italija srećom ima mnogo solidarnih ljudi unutar granica, bilo da dolaze iz svijeta sporta, mode, biznisa, itd . Pandemija je dovela u opasnost sve države ali pozitivni primjeri u Evropi treba da budu zemlje Balkana, među kojima je Srbija kao mala država koja se hrabro bori sa svim nedaćama koje virus donosi. Republika Srpska je isto blistav primjere kako sa malim budžetom, malim brojem respiratora ali sa stručnim timom može se parirati virusu. Кorona ne poznaje nacionalonost, ne poznaje granice zato treba veliko jedinstvo i solidarnost jer komšijski problemi rekordnom brzinom su postali problemi svih nas.
Кorona je razdrmala cijeli svijet u njegovim trulim temeljima. Može da dovede u pitanje opstanak EU i NATO-a ili prouzrokuje potencijalnu Italijansku verziju „bregzita“ .Stav o potencijalnom Italijasnkoj veziji „bregzita“ je moj lični pogled na dešavanja, ukoliko do toga ne dođe definitivno će doći do nekih drastičnih promjena unutar EU i NATO, jer se u ovoj situacije pokazao manjak brze reakcije i trulost unutar sistema. Licemjernost EU se pokazuje i kod pomoći državama koje su kandidati za članstvo u EU, gdje im se pruža pomoć ne bi li se odala slika da u EU sve fukcioniše u harmoniji iako nažalost na primjeru Italije vidimo da nije tako . Кorona iako nas je sve stavila pod medicinske maske, skinula je mnoge političke maske velikih svjetskih sila i pokazala da svijetom vlada jedna veća pošast koja se naziva raspad moralnih vrijednosti i carstvo licemjerstva.Pandemija je dovela i do preporoda prirode, tek sad vidimo koliko smo štetni za svoje okruženje a kamoli jedni za druge.
Što bi rekao Miloje Popović: „Кada prođe ovaj rat koji se naziva epidemijom i pandemijom, praviće se bilans i otvoriće se mnogo pitanja koja u pred čovječanstvom i ljudskom zajednicom bila zamrznuta i stajala kao problemi koja niko nije pokušao da istinski rješava“ . Nadam se da neće biti veliki broj izgubljenih ljudskih života da bi shvatili da jedni bez drugih ne možemo i da nije sve u novcu, jer novcem se ne mogu kupiti stvari kad ti vlastite komšije uvedu sankcije za izvoz. Nažolost svjedoci smo da je „čovjek čovjeku vuk“, i da „u muci se poznaju junaci“ kojih je nažalost veoma malo! Tragični primjer Italije trebalo bi da nas otrijezni, teško da će se opet Italijom pjevati „Insieme, unite, unite, Europe“ , jer im niko iz EU nije pomogao kad im je bilo teško a pjevati mogu sami! Кoliko dugo će svijet biti u izolaciji niko sa preciznošću ne može reći. Ono što vam ja mogu reći to je da nam ne treba neka loša situacija da bismo počeli brinuti jedni o drugima…
Ne mora biti proglašena pandemija da bi medicinarima, radnicima marketima, policajcima, i ostalim zanimanjima tek tad odavali počast i aplauze. Svaki dan trebamo biti bolja verzija sebe nego što smo bili juče, inače ćemo doživjeti sve veće moralno propadanje. Preživjeli smo mi i gore stvari tako ćemo preživjeti i ovu, samo se nakon pandemije zapitajte ko vam je bio tu kad je bilo potrebno i ko vam je istinski prijatelj! Poslušajte ovu poslovicu „ Životinje kad žive dugo zajedno se zavole, a ljudi zamrze“, nažalost ovo je u većini slučajeva tačno to nam je dokazala i korona. Jedni od drugih smo se odovijili, čak od svojih vlastith članova porodice. Nakon pandemije moramo svi zajedno da radimo na jednom duševnom preporodu kojeg će odlikovati solidarnost, saživot, ljubav i tolerancija jedino to može da spasi svijet.
Miloš Lolić
DEMOS, Banja Luka
