Nedavno smo se susreli sa jednom od najvećih pandemija koje su zadesile čovječanstvo. Svjedoci smo koliko je upravo ta situacija utjecala na globalnu ekonomiju u svijetu. Opće poznato je da se nakon svake krize javljaju nove težnje i novi rezovi na svim poljima.
Čovječanstvo se naviklo na ustaljeni redosljed stvari načini obavljanja personalnih ali i drugih obaveza, te možemo kazati da je u velikoj mjeri statično. Upravo ova kriza dovodi do velikog pokretanja statičnost ka dinamičnosti društvenih promjena. Ali se u svemu tome postavlja pitanje: Šta nakon završetka ove krize?
U ovom radu ću pokušati približiti i objasniti koje su to promjene koje ova kriza donosi i šta je to što nas čeka nakon svega ovoga. Objasniti ću njen utjecaj prvenstveno na poslovanje i oblik zaposlenosti. Kakav utjecaj na ljudski um i na posao ima ured, a šta su dobre strane i mane online poslovanja, te da li će se sve više koristiti online poslovanje. Razmatrat ćemo utjecaj epidemije na školstvo kao i sam mentalni sklop društva.
Situacija koju je izazvao virus Covid-19, sad već zloglasni “okrunjeni” (corona), može se jednostavno izjednačiti sa pojmom prekid ili usporedit sa znakom STOP – obavezno zaustavljanje. Biolozi i medicinari bi tu bili bitno precizniji i otišli u detalje, ali ova je kriza upravo to – prekid jednog ubrzanog sistema življenja. Sa pandemijom: imali smo normalan tijek događaja uz određene poremećaje a onda je uslijedio rez – i ništa više nije isto. A još je važnije da mnogo toga nakon ovog sadašnjeg prekida neće više biti isto. I zato nije loše već sada, u jeku krize, početi razmatrati na koji će se sve način naš život promijeniti nakon “Covid-19 ”. Prekid u društvenom razvoju nisu ništa novo niti iznenađujuće. Nije riječ o revolucijama nego o, pojednostavljeno, trenutku u kojem dolazi do konflikta između statičnosti i dinamičnosti. Društvo je po svojoj biti sklono statičnosti, trajnom stanju dok je svemir dinamičan, pulsira i traži promjenu. U određenoj mjeri riječ je o entropiji. Iza koje ostaje uvijek ostaje trag na društvu. Promjena kojoj nije bilo sklono. I ne uvijek željena. Covid-19 se razlikuje jer, kako nas uvjeravaju stručnjaci, virus nije nastao kao posljedica ljudskog djelovanja (naftna i financijska jesu). Za neka ćemo druga vremena ostaviti rasprave o tome u kojoj je mjeri ljudsko djelovanje utjecalo na mutaciju virusa. Ili je to jednostavno prirodna zadanost od koje ne možemo pobjeći: kako ćemo iskorijenjivati stare tako će se razvijati nove bolesti jer su i one sastavni dio svijeta i svemira.
Treba imati na umu da će ova epidemija ostaviti dubok mentalni trag u svijesti ljudi. Neki autori (David Aaronovitch u londonskom Timesu, primjerice) navode kako ranije epidemije nisu imale posebno snažan utjecaj na javnost pa neće ni ova. Ne bih se s time složio. Treba uzeti u obzir da u razvijenom i svijetu u razvoju prijetnja kinetičkim ratom više nije izgledna opcija. Što otvara prostor jačanju straha od nevidljivog neprijatelja: gotovo svi to vidimo dnevno u kibernetičkim napadima na informatičke sustave (nije slučajno i ovdje termin virus). I kao što se u našim sustavima oslanjamo na sustave zaštite, vatrozidove, tako ćemo, svjesni da bi virus opet, u nekom trenutku, mogao pomoliti svoju nevidljivu glavu, graditi oko sebe sustave zaštite. Sada su oni čak i formalizirani: metar i po razmaka između jedinki, ukidanje rukovanja, zagrljaji i ljubljenje padaju u treći plan.
Dan nakon što proglasimo pobjedu na Covid-19 ljudi će izaći iz kuća, ali će oprez ostati. I nastavit će koristiti sve ono pozitivno što je donijela ova epidemija. Online školovanje je svakako jedan od tih modela. Ne toliko u razdoblju osnovne škole koja je važna zbog socijalizacije, ali svakako u višim razredima srednje škole i na sveučilištu. Naš rimski dopisnik Inoslav Bešker, profesor u Dubrovniku, poslao je svoje prezentacije kako bi bile podijeljene studentima. Mogućnost slušanja većine predavanja i sudjelovanja u seminarskim radovima online s jedne bi strane olakšala mnogim studentima pristup visokom obrazovanju: umjesto stana i plaćanja života u Zagrebu, Rijeci, Splitu ili Osijeku, dovoljno je imati mrežnu vezu. Sigurno bi se našao i model za uspješno definiranje praktičnog obrazovanja. Da ne spominjemo mogućnost da se na taj način može birati predavanje uglednog profesora fizike iz Heidelberga ili s Harvarda. S kućnog radnog stola.
I zato će biti važno, uz promjene koje dolaze, stvarati preduvjete za socijalnu interakciju. Ako će to značiti veći razmak između stolova u kafiću neka tako bude. Ili javni prijevoz u kojem je zajamčena dezinfekcija – ne samo u doba epidemije. I rad od kuće i škola od kuće predstavljaju veliku prijetnju mentalnom zdravlju ljudi. I tu će trebati tražiti mehanizme koji će jamčiti očuvanje strukture društvene zajednice. Bijeg od otuđenja ne nužno samo u marksističkom smislu. Jer, za očekivati je da će restriktivne prakse širokog spektra dobiti na snazi.
Ova će kriza dakle, otvoriti novu stranicu geoekonomskih sukoba što će imati izravne posljedice na geopolitičku dinamiku.
Pankaj Mishra je za Bloomberg napisao da će korona virus vratiti snažnu državu. I to je u ovom trenutku najveća prijetnja za EU gdje na krizu primarno reagiraju nacionalne države dok EU djeluje kao promatrač. Ukoliko se ta slika ne promijeni možemo s velikom vjerojatnošću očekivati jačanje suverenističkih tendencija među članicama što bi već i srednjoročno bilo pogubno za Uniju. U tom bi slučaju prokockala povijesnu priliku da globalni poredak (pa čak i kao samo moćna ekonomska sila) uspije oblikovati prema svojim potrebama. Posebno u savezništvu s Bidenom. Ne treba zaboraviti riječi Baracka Obame kad je branio Transpacifičko partnerstvo (TPP): “Ako mi sami ne definiramo pravila trgovine na Pacifiku sada, uskoro će nam ih definirati Kina”.
Nikad se ne smije zaboraviti da je Kina jednopartijska država sa svim elementima diktature i sa strateškim ciljem stvaranja globalnog poretka “s kineskim karakteristikama”. Ipak, treba naglasiti da svijest o važnosti države nije sama po sebi loša. Jer stvara osjećaj sigurnosti u sustav. Ako taj sustav, koji nas je izvukao iz Covid-19 krize, kaže da je važno ojačati suradnju s ostalim članicama, da je nužno prenijeti još koji dio suvereniteta na tu zajednicu, tada će javnost to lakše prihvatiti. Virus je pokazao da granice ne postoje i da je nužno djelovati zajedno. Kina je to mogla, vidjet ćemo za SAD. EU je djelovala kao razbijena četa u kojoj svaki vod traži svoj put. Bez obzira na velik trud Hrvatske kao predsjedavajuće.
Zaključak:
I da zaključimo s jednim sigurno pozitivnim ishodom “Covid-19 cezure”. Nakon ove krize javnozdravstveni sektor naći će se u središtu interesa. Kao što nakon 11. rujna 2001. godine niko nije dovodio u pitanje sredstva potrošena za borbu protiv terorizma, tako sada nitko neće imati ništa protiv sredstava uloženih u jačanje javnog zdravstva, visoke razine javne i privatne higijene, čistoće. Vlade će se naći pod pritiskom svih segmenata javnosti, preciznije ukupne javnosti da maksimalno poboljšaju uvjete javnog zdravstva. To je kamen mudraca koji može očuvati socijalnu strukturu zajednice jer će se ljudi osjećati zaštićenima novim mjerama zdravstvene sigurnosti te će se vratiti i u kafiće, restaurante, na putovanja.
I još jedna već sada vidljiva jako dobra stvar: ljudi vjeruju ekspertima, liječnicima, službama koje brinu za borbu protiv virusa, civilnoj zaštiti.
Sulejman Abazović,
SDA Gornji Vakuf- Uskoplje
