Epicentar virusa korona je Vuhan, glavni grad kineske provincije Hubei. Napao je Kinu krajem prošle godine, a kako su kinesko carstvo nekad branile zidine vidljive iz svemira, tako su sada u odbranu kineskog naroda stali vlada, medicinsko osoblje, policija, prodavci,čistači. Na taj mali broj informacija koji je dolazio iz Kine gledali smo kao nešto daleko, nešto što se neće desiti nama. Ostali smo zapanjeni idejom da će izgraditi bolnicu, koja će imati kapacitet hiljadu kreveta, kroz dvije sedmice. To je samo jedna slika iz velike bitke koja je došla do nas, a evo kako je to izgledalo po izvještaju SZO:
Svjetska Zdravstvena Organizacija ocijenila je odgovor Kine na pojavu do sada nepoznatog virusa kao jedan od najboljih u istoriji. Spominje se da su najviši državni službenici aktivno učestvovali u suzbijanju zaraze, neki su čak bili u Vuhanu u prvim redovima odbrane. Reagovanje Kine na virus podijeljeno je u tri faze.
– U prvoj fazi, cilj je bio otkriti izvor zaraze i zaustaviti širenje . Trećeg januara ove godine SZO je obaviještena o epidemiji, a u narednih sedam dana dobili su sve podatke o novom virusu, nakon čega su razvijeni testovi za dijagnostikovanje bolesti. Pijace životinja su zatvorene, a ostale pijace mesa i biljaka su stavljene pod strogi nadzor. S ciljem suzbijanja epidemije provincija Hubej je izolovana, što je značilo zatvaranje više od pedeset miliona ljudi.
– U drugoj fazi glavni cilj je bio smanjiti intenzitet epidemije te usporiti rast broja slučajeva. U zaraženu provinciju stigao je veliki broj medicinskog osoblja, oko 42 hiljade ljudi, kako bi zajedničkim snagama i znanjem pokušali izliječiti što veći broj zataženih, ali i spriječiti širenje pandemije. U Vuhanu, fokus je na oboljelima, dok je u ostatku države fokus na suzbijanju zaraze. Što se tiče administrativnog dijela, iz budžeta su izdvojene milijarde za pomoć Hubeju, a širom Kine postavljene su mjesta za testiranje, klinike i karantini za zaražene.Otkazani su veliki skupovi, raspust i praznici su produženi, a javni saobraćaj ugašen.
Povećana je proizvodnja medicinske opreme potrebne za svakodnevnu borbu protiv virusa (proizvodili su sto miliona hirurških maski dnevno). Građene su nove bolnice i ubacivani novi kreveti u već postojeće.
– U trećoj fazi, u pogođenim oblastima pacijenti se tretiraju, dok se ostatak države polako vraća na socijalne i ekonomske nivoe na kojima su bili ranije. Restrikcije se postepeno ukidaju.
Dok su se u Kini uspješno izborili sa virusom, već nekoliko dana nema novih zabilježenih slučajeva ni smrti, ni pozitivnih testova, u Italiji drastično drugačije stanje. Iako su se do sada pokazali kao vješti za savladavanje kriza, ovoga puta su zakazali, ne shvativši virus dovoljno ozbiljno.
U retrospektivi, italijanski potezi djeluju neozbiljno i nepromišljeno. Na samom početku premijer Konti (G. Conte) i vrh vlade ignorisali su opasnost, stvorivši zbunjenost i lažni osjećaj sigurnosti među stanovništvom. Dok su Italijani slobodno šetali ulicama, virus se širio velikom brzinom, ostavljajući italijanske vlasti dva koraka iza.
Zatvorivši sjeverne regije, na sjeveru se stvorio kolaps, jer su studenti i drugi građani koji su se tu zatekli, krenuli kući na jug. Ovaj potez je probudio zvaničnike južnog dijela zemlje, koji su pozvali svoje građane da ostanu gdje jesu i ne donose opasnost na jug. Histerična putovanja i pokušaji putovanja, stvorili su novi talas širenja virusa.
Konti počinje situaciju shvatati ozbiljno, te 30. januara otkazuje sve letova prema Kini i iz Kine. Karneval u Veneciji je obustavljen, a zatvoreno je još 11 gradova. U Lombardiji su zatvorene škole, marketi, pozorišta… Nakon što su građani konačno počeli situaciju da shvaćaju ozbiljno dešava se nova italijankih vlasti jer je milanski gradonačelnik na društvene mreže je izbacio video pod sloganom “Milano ne staje” (“Milano non si ferma”), te je katedrala Duomo ponovo otvorena. Građani ponovo izlaze na ulice. Virus se širi.
Mediji objavljuju odluku premijera o restrikcijama na sjeveru kojom nalaže zatvaranje svih fabrika čiji proizvodi nisu apsolutno potrebni za preživljavanje epidemije. Problem je što nije obavijestio ostale nivoe vlasti širom Italije o ovoj odluci, nego su to saznali od medija. Interesantno je da niko ne preuzima krivicu, već je prebacuju jedni na druge. Neki krive bolnice, nultog pacijenta, a mnogi tvrde da je broj zaraženih veći nego u drugim državama jer masovno testiraju ljude, čak i one koji ne pokazuju simptome. Devetog marta, kada je broj zaraženih prešao devet hiljada, premijer je restrikcije proširio na cijelu državu. Kako bolnice ne mogu da isprate rast zaraženih i onih kojima je potrebna medicinska pomoć, medicinski radnici biraju ko će živjeti, a ko umrijeti.
Najozbiljnije što su italijani uradili je odgađanje Serije A, fudbalske lige Italije. Da li će Italija preživjeti najveću krizu nakon Drugog svjetskog rata, i sa kolikim ranama će izaci iz ovog rata, vidjećemo u narednih par mjeseci.
U Sjedinjenim Američkim Državama korona je već postala jedan od tri glavna uzroka smrti. Trenutno je treća na listi, a ispred nje su srčane bolesti i karcinom. Bijela kuća predviđa da će u naredne dvije sedmice umrijeti između sto i dvije stotine četrdeset hiljada ljudi.
Restrikcije koje su uvedene odnose se najviše na putovanja i kretanje. Samo državljanima je dozvoljen ulazak u SAD, i to sa obaveznim karantinom od 14 dana po dolasku.
Takođe, predsjednik Tramp pozvao je sve da se pridržavaju društvene distance, te da ne organizuju masovna okupljanja. Zatvorene su škole, restorani…
Proglašavajući vanredno stanje u državi, Tramp je pustio dva triliona američkih dolara da spasi zdravstvo i ekonomiju države.Iako situaciju sada shvata ozbiljno i poziva građane da se strpe naredne dvije sedmice, koje će po predvidjanju, biti najgore za Amerikance, u januaru nije slušao svoje savjetnike, tvrdeći da “stvar imaju pod kontrolom”. Da li se veći broj života mogao spasiti uvodeći restriktivne mjere ranije?
Jedino što je u ovim danima sigurno je da nas čeka period oporavka. Kada će taj period početi i koliko težak će biti ne zavisi od Vlade, ugovora, dogovora, sporazuma, zakona, političara… Ovo je pitanje na koje odgovor daju građani svojim postupcima. Koliko mi budemo poštovali mjere karantina i izolacije, takvom rezultatu se možemo nadati.
“Dok god ima mraka, biće i svanuća.” – Ivo Andric
Ostanite kod kuće, da nam zora svane što prije i da bude što ljepša.
Željana Nešković
DNS, Istočno Sarajevo
IZVORI:
https://www.nytimes.com/2020/03/21/world/europe/italy-coronavirus-center-lessons.html
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/strucnjaci-korona-virus-treci-najveci-uzrok-smrti-u-sad-u
